2.1. Uvod u Bibliju
2.1. Uvod u Bibliju
UVOD
Muslimani i kršćani se jako razlikuju u razumijevanju Biblije.
1. ŠTO JE BIBLIJA?
Prema GotQuestions.org Riječ “Biblija” dolazi od latinske i grčke riječi što znači “knjiga”, prikladan naziv, budući da je Biblija knjiga za sve ljude, za sva vremena. To je knjiga kao nijedna druga, u razredu za sebe.
Šezdeset i šest različitih knjiga čine Bibliju. Oni uključuju knjige zakona, kao što su Levitski zakonik i Ponovljeni zakon; povijesne knjige, kao što su Ezra i Djela apostolska; knjige poezije, kao što su Psalmi i Propovjednik; knjige proročanstava, kao što su Izaija i Otkrivenje; biografije, kao što su Matej i Ivan; i poslanice (formalna pisma) kao što su Titu i Hebrejima.
Autori Biblije
Oko 40 različitih ljudskih autora doprinijelo je Bibliji, koja je napisana u razdoblju od oko 1500 godina. Autori su bili kraljevi, ribari, svećenici, državni službenici, poljoprivrednici, pastiri i liječnici. Iz sve te raznolikosti proizlazi nevjerojatno jedinstvo, sa zajedničkim temama protkanim u cijelom.
Jedinstvo Biblije je budući da, u konačnici, ima jednog Autora — samog Boga. Biblija je “Bogom nadahnuta” ( 2. Timoteju 3,16 ). Ljudski autori napisao su točno ono što je Bog htio da napišu, a rezultat je bio savršena i sveta Božja Riječ ( Psalam 12:6 ; 2. Petrova 1:21 ).
Podjele Biblije
Biblija podijeljena je na dva glavna dijela: Stari zavjet i Novi zavjet. Ukratko, Stari zavjet je priča o naciji, a Novi zavjet je priča o čovjeku. Nacija je bila Božji način dovođenja Čovjeka – Isusa Krista – na svijet.
Stari zavjet opisuje osnivanje i očuvanje izraelskog naroda. Bog je obećao da će se koristiti Izrael da blagoslovi cijeli svijet ( Postanak 12:2-3 ). Nakon što je Izrael uspostavljen kao nacija, Bog je podigao obitelj unutar tog naroda kroz koju će doći blagoslov: Davidovu obitelj ( Psalam 89:3-4 ). Tada je iz Davidove obitelji obećan jedan Čovjek koji će donijeti obećani blagoslov ( Izaija 11:1-10 ).
Novi zavjet opisuje dolazak tog obećanog Čovjeka. Ime mu je bilo Isus i ispunio je proročanstva Starog zavjeta dok je živio savršenim životom, umro da postane Spasitelj i uskrsnuo od mrtvih.
Središnji lik Biblije
Isus je središnji lik u Bibliji — cijela knjiga govori o njemu. Stari zavjet predviđa Njegov dolazak i postavlja pozornicu za Njegov ulazak u svijet. Novi zavjet opisuje Njegov dolazak i Njegovo djelo da donese spasenje našem grešnom svijetu.
Isus je više od povijesnih osoba; zapravo, On je više od čovjeka. On je Bog u tijelu, a Njegov dolazak bio je najvažniji događaj u povijesti svijeta. Sam Bog je postao čovjek kako bi nam dao jasnu, razumljivu sliku o tome tko je. Kakav je Bog? On je poput Isusa; Isus je Bog u ljudskom obliku ( Iv 1,14 , 14,9 ).
Kratak sažetak Biblije
Bog je stvorio čovjeka i smjestio ga u savršeno okruženje; međutim, čovjek se pobunio protiv Boga i pao od onoga što je Bog namjeravao da bude. Bog je stavio svijet pod prokletstvo zbog grijeha, ali je odmah pokrenuo plan za vraćanje čovječanstva i cijelog stvorenja u njegovu izvornu slavu.
Kao dio svog plana otkupljenja, Bog je pozvao Abrahama iz Babilonije u Kanaan (oko 2000. pr. Kr.). Bog je obećao Abrahamu, njegovom sinu Izaku i njegovom unuku Jakovu (koji se također naziva Izrael) da će blagosloviti svijet preko njihovog potomka. Izraelska obitelj emigrirala je iz Kanaane u Egipat, gdje je izrasla u naciju.
Oko 1400. godine prije Krista Bog je izveo Izraelce potomke iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom i dao im obećanu zemlju, Kanaan, kao vlastitu. Bog je preko Mojsija dao narodu Izraela Zakon i sklopio savez (oporuku) s njima. Kad bi ostali vjerni Bogu i ne bi slijedili idolopoklonstvo okolnih naroda, tada bi napredovali. Kad bi napustili Boga i slijedili idole, tada bi Bog uništio njihov narod.
Otprilike 400 godina kasnije, za vrijeme vladavine Davida i njegovog sina Salomona, Izrael se učvrstio u veliko i moćno kraljevstvo. Bog je obećao Davidu i Salomonu da će njihov potomak vladati kao vječni kralj.
Nakon Salomonove vladavine, izraelski narod je bio podijeljen. Deset plemena na sjeveru zvalo se “Izrael” i trajalo je oko 200 godina prije nego što im je Bog sudio zbog njihovog idolopoklonstva. Asirija je zarobila Izrael oko 721. godine prije Krista. Dva plemena na jugu zvala su se “Juda” i potrajala su malo duže, ali su se na kraju i oni odmetnuli od Boga. Babilon ih je zarobio oko 600. pr
Otprilike 70 godina kasnije, Bog je milostivo vratio ostatak zarobljenika u njihovu vlastitu zemlju. Jeruzalem, glavni grad, obnovljen je oko 444. godine prije Krista, a Izrael je ponovno uspostavio nacionalni identitet. Tako se Stari zavjet zatvara.
Novi zavjet počinje oko 400 godina kasnije rođenjem Isusa Krista u Betlehemu. Isus je bio potomak obećan Abrahamu i Davidu, Onaj koji će ispuniti Božji plan da otkupi čovječanstvo i obnovi stvorenje. Isus je vjerno dovršio svoje djelo – umro je za grijeh i uskrsnuo od mrtvih. Kristova smrt je temelj za novi savez (zavjet) sa svijetom. Svi koji imaju vjeru u Isusa bit će spašeni od grijeha i živjeti vječno.
Nakon svog uskrsnuća, Isus je poslao svoje učenike da posvuda pronose vijest o Njegovom životu i njegovoj moći spašavanja. Isusovi su učenici išli na sve strane šireći radosnu vijest o Isusu i spasenju. Putovali su kroz Malu Aziju, Grčku i cijelo Rimsko Carstvo. Novi zavjet završava predviđanjem Isusova povratka da sudi nevjernički svijet i oslobodi stvorenje od prokletstva.
2. Podrijetlo Biblije (s usporedbom Kur'ana)
Sljedeće je skraćena verzija vrlo zanimljive knjige koja se toplo preporučuje svima za čitanje (vrijedna detaljnog proučavanja)... Dostavljeni su referentni linkovi...
Kur'an i Biblija u svjetlu
povijesti i znanosti
Nema Boga osim mene, Boga pravednoga i spasitelja.
Nema nikoga osim mene!
Obrati se k meni i spasi se svi krajevi zemlje;
jer ja sam Bog i nema drugoga.
Samim sobom sam se zakleo, Moja su usta u cijelosti izgovorila riječ koja se neće opozvati.
Preda mnom će se svako koljeno pokloniti; po meni će se svaki jezik zakleti.
Reći će za mene: 'U Jahvi su pravednost i snaga.'
Izaija 45:21b-24a
Ispod je dat samo izbor poglavlja; molimo posjetite cijelu knjigu iz konteksta iznad.
TREĆI ODJELJAK: Biblija i Kur'an:
Učinci kritike i sličnosti u njihovom razvoju
POGLAVLJE III: POVIJESNI RAZVOJ KUR'ANA I JEVANĐELJA U POREDBI
Drugi dio (Pronađi iz gornjeg sadržaja) ispitao je što Kur'an i hadis govore o ovom pitanju "tahrif", namjerne promjene Evanđelja, i otkrili smo da nijedan od njih ne podržava tu optužbu. Obojica potvrđuju činjenicu da je sa Muhammedom u Meki i Medini u 1. stoljeću Hejire bila prisutna valjana Tora i Evanđelje.
U sljedećih šest dijelova ovog poglavlja želimo pristupiti problemu iz drugog kuta. Usporedit ćemo tekstualni razvoj Kur'ana s tekstualnim razvojem Biblije kako bismo vidjeli da li je zaista moguće da su takve lažne promjene mogle biti napravljene; i ako je tako, kada i gdje je ova promjena mogla biti izvršena.
SAŽETI ZAKLJUČAK (Pročitajte cijelo poglavlje s gornje poveznice)
Prethodno postavljeno pitanje: KAKO TI ZNAŠ da je Kur'an koji imaš kod sebe potpuno isti kao onaj koji je dao Muhammed?
Ako, usprkos ovom "mukotrpnom rukovanju" i potiskivanju dokaza od strane Osmana, muslimani VJERUJU da nije došlo do bilo kakve promjene u bitnim doktrinama Kur'ana, na temelju čega će itko reći da Evanđelje ne sadrži bitne Isusove doktrine?
Ako se Kur'an koji je došao 600 godina kasnije ne slaže s Evanđeljem-Novim zavjetom, muslimani će morati pronaći neko drugo objašnjenje osim "Tahrif". Olako i lako optužiti da su "kršćani promijenili Evanđelje" osnovna je pretpostavka za koju nema dokaza.
Kršćani se svim srcem slažu s idejom izraženom u kasnoj mekanskoj suri Jonah (Yunus) 10:64 kada izjavljuje: "Nema promjene u Božjim riječima".
C. VARIJANTA ČITANJA U KUR'ANU I BIBLJI
VARIJANTE U KURANU - SAŽETI ZAKLJUČAK:
Sada kada smo pregledali ovaj materijal, vrijeme je da ponovno postavimo svoja pitanja. Kako znaš da nije bilo promjena u Kur'anu u 163. godini između dana prvog ajeta Kur'ana i najstarijeg poznatog primjerka? Što je s ovim varijantama? Kako znaš da je upravo onakav kakav je došao od Muhammeda?
I opet ćeš mi odgovoriti da su ove varijante samo male promjene. Reći ćete mi da su članovi odbora Zaida Ibn Thabita bili ozbiljni ljudi i da nikada ne bi napravili nikakve promjene namjerno. Kažem da ćete mi čak i ako je Kur'an prvo bio napisan bez samoglasnika i bez tačaka za razlikovanje slova, to je kontrolirano običajem pamćenja cijele Kur'ane.
I na kraju možete istaknuti da je 150. godine po Hidžri bilo još živih muškaraca koji su čuli za Muhammedov život i učenje i naučili Kur'an direktno od svojih očiju i od drugih muškaraca koji su osobno poznavali Muhammeda ili neke od ashaba. Stoga nije moguće da bi moglo biti važnih grešaka koje bi promijenile doktrine Kur'ana.
A to je upravo zaključak Hamidullah kada piše:
Prikupljajući sve varijacije nadalje i pažljivo ih proučavajući, sigurni smo da niti jedna od njih ne mijenja smisao zajedničkog teksta tako pažljivo kodificiranog i tako pažljivo prenesenog.
Suvremeni kršćanski prevoditelj D. Masson dolazi do istog zaključka. U uvodu svog francuskog prijevoda Kur'ana ona kaže:
"Konačno, unatoč ovim točkama rasprave, možemo reći da tekst koji trenutno posjedujemo sadrži kriterije značajne vjernosti."
VARIJANTA ČITANJA U EVANĐELJU-NOVOM ZAVJETU - SAŽETI ZAKLJUČAK:
Obilni dokazi iz hadisa i muslimanskih komentara dokazuju da je bilo varijanti čitanja u kopijama Kur'ana koje su sačinili Poslanikovi ashabi. To je u suprotnosti s čestim muslimanskim tvrdnjama da je sadašnji tekst "fotografska kopija" originala. Ipak, ova varijanta čitanja nije dovoljno važna da potkopaju povjerenje muslimana da imaju suštinsku poruku Kur'ana kako ju je objavio Muhammed.
Isto tako za Evanđelje-Novi zavjet . Nemoguće je podržati "kršćansku" tvrdnju da je sadašnji tekst Evanđelja-Novog zavjeta savršena reprodukcija izvornih autograma. Ipak, varijantna čitanja nisu dovoljno važna da bi se promijenila kršćansko povjerenje da imamo bitnu poruku Evanđelja kako ju je navijestio Isus.
D. BORBA I SUKOB U RANOM KRŠĆANSTVU U SPOREĐENJU S BORBOM I SUKOBOM U RANOM ISLAMU
SAŽETAK I ZAKLJUČAK O RAZVOJU KUR'ANA (Pročitajte cijelo poglavlje s gornjeg linka)
Sada smo napravili prilično cjelovitu studiju o povijesnom razvoju Kur'ana. Počeli smo s prvim Muhamedovim propovijedanjem 13 godina prije Hejire i nastavili do jednog od najstarijih primjeraka Kur'ana iz otprilike 150. godine po Hidžri. Da bismo lako vidjeli ovaj napredak u razvoju Kur'ana, on je sažet u dijagramu 3.
Dijagram 3 --- POVIJESNI RAZVOJ KURANA
 |
Uzimajući u obzir sve ove podatke, čini se ispravnim sažeti muslimanska vjerovanja o prikupljanju i prenošenju Kur'ana u sljedećim izjavama.
Iako nemate originalni primjerak Kur'ana u svojim rukama, VJERUJETE da su Zaid i Omer sakupili Kur'an onako kako je dat.
Vi VJERUJEMO da ako je propustila nešto kad Othman spalio originalne primjerke, ili čak i ako je Omar i `Ubai su u pravu o ajetu kamenovanju i dvije pomoćne Sure, to ne čini razliku u svakom osnovnom islamskom nauku.
Vi VJERUJETE da su oni koji su prepisivali Kur'an to pažljivo radili; i da kad bi se napravile pogreške jer su pisari bili ljudi, moglo ih se kontrolirati usporedbom s drugim kopijama.
Vi VJERUJEMO da je hadis prikupile muslimane i Buhari opisuje život Muhammeda i prikupljanje Kur'ana u biti istina i da se oslanja.
Vi VJERUJETE da ti izvorni muslimani ne bi dali svoj novac i svoje vrijeme, pa čak i bili spremni umrijeti za nešto što su znali da je laž.
Ukratko, VI VJERUJETE da su dokazi u korist pouzdanog prijenosa Kur'ana toliko veliki DA STE SIGURNI da ih možete koristiti s potpunim povjerenjem?
E. DRUGI STO GODINA EVANĐELJA
SAŽETI ZAKLJUČAK (Pročitajte cijelo poglavlje s gornje poveznice)
Kao što vi VJERUJETE da su Zaid i Osman pažljivo sakupili Kur'an, mi VJERUJEMO da su Luka i Ivan pažljivo sačuvali Evanđelje.
Kako vi VJERUJETE da su oni koji su prepisivali Kur'an to pažljivo radili, mi VJERUJEMO da su pisari koji su prepisivali Evanđelje-Novi zavjet to pažljivo radili.
Kako vi VJERUJETE da oni vodeći muslimani iz prvog stoljeća Hejire ne bi potrošili svoj novac i svoje živote na nešto za što su znali da je laž, mi također VJERUJEMO da Isusovi učenici---Apostoli---ne bi umrli , kao što su to učinili Petar i Pavao, za nešto što su znali da je laž.
Kao što VJERUJEMO da su dokazi toliko je velika u korist pouzdan prijenos Kur'ana koje su sigurni da ga možete koristiti s potpunim povjerenjem, mi VJERUJEMO da gore dokaz je tako velik u korist pouzdanog prijenosa Evanđelje za koje SMO SIGURNI da ga možemo koristiti s potpunim povjerenjem.
KONAČNI ZAKLJUČAK: NI SADAŠNJI KUR'AN, NI SADAŠNJI IZVJEŠTAJI JEVANĐELJA NISU PRETRPILI BILO VAŽNE PROMJENE. ONI SU U STANJU KAKO SU NAPISANI.
Slijedi kratka obrada biblijskog prijevoda kako prema Brittanica.com
Židovska Biblija, Stari zavjet, izvorno je gotovo u cijelosti napisana na hebrejskom, s nekoliko kratkih elemenata na aramejskom.
Kada je Perzijsko carstvo kontroliralo istočnomediteranski bazen, aramejski je postao lingua franca tog područja, a iz liturgijskih razloga postalo je potrebno da židovske zajednice u regiji imaju Toru, ili Petoknjižje (prvih pet knjiga Biblije), preveden na zajednički jezik s tradicionalnog hebrejskog. Nastali Targumi (od aramejskog meturgeman, "prevoditelj") preživjeli su nakon što su originalni hebrejski svici izgubljeni.
Sredinom 3. stoljeća prije Krista grčki je bio dominantna lingua franca, a židovski znanstvenici započeli su zadatak prevođenja hebrejskog kanona na taj jezik, pothvat koji nije dovršen više od jednog stoljeća. Budući da je tradicija vjerovala da je svako od 12 izraelskih plemena pridonijelo projektu šest znanstvenika, grčka verzija židovske Biblije postala je kasnije poznata (na latinskom) kao Septuaginta ( Septuaginta: “70”).
Hebrejski spisi bili su jedina Biblija koju je ranokršćanska crkva poznavala, a kako se mlada religija širila svijetom grčkog govornog područja, kršćani su prihvatili Septuagintu. U međuvremenu su mnoge knjige kršćanske Biblije, Novog zavjeta, prvi put napisane ili zabilježene na grčkom, a druge na aramejskom.
Širenje kršćanstva zahtijevalo je daljnje prijevode i Starog i Novog zavjeta na koptski, etiopski, gotski i, što je najvažnije, latinski. Godine 405. Sveti Jeronim je završio prijevod latinske verzije koja se djelomično temeljila na Septuaginti, a ova verzija, Vulgata, unatoč pogreškama koje su uveli prepisivači, postala je standard zapadnog kršćanstva za tisuću godina ili više.
Hebrejski znanstvenici u talmudskim školama u Palestini i Babiloniji oko 6. stoljeća nove ere počeli su pokušavati dohvatiti i kodificirati hebrejske spise, obnavljajući ih autoritativno i na hebrejskom jeziku. Tijekom stoljeća radili su na dovršenju tradicionalnog, ili masoretskog, teksta, koji je od svog dovršetka u 10. stoljeću postao univerzalno prihvaćen. Masoretsku verziju prenijeli su pisari s nevjerojatnom vjernošću sve do vremena pokretnih slova u 15. stoljeću.
Jeronimova latinska Vulgata poslužila je kao osnova za prijevode i Starog i Novog zavjeta na sirijski, arapski, španjolski i mnoge druge jezike, uključujući engleski. Vulgata je dala osnovu za Bibliju Douai-Reims (Novi zavjet, 1582; Stari zavjet, 1609–10), koja je ostala jedina autorizirana Biblija na engleskom za rimokatolike do 20. stoljeća.
Novo učenje u 15. i 16. stoljeću oživjelo je proučavanje starogrčkog i dovelo do novih prijevoda, među kojima je važan onaj nizozemskog humanista Desiderija Erazma, koji je 1516. objavio izdanje Novog zavjeta koje sadrži grčki tekst i vlastiti prijevod na latinski. U međuvremenu, Martin Luther je u Njemačkoj napravio prvi cjeloviti prijevod s izvornog grčkog i hebrejskog na moderni europski jezik. Njegov prijevod Novog zavjeta na njemačkom jeziku objavljen je 1522., a prijevod cijele Biblije 1534.; ovo je ostala službena Biblija za njemačke protestante i bila je osnova za danske, švedske i druge prijevode.
Prva potpuna verzija Biblije na engleskom jeziku datira iz 1382. godine i pripisana je Johnu Wycliffeu i njegovim sljedbenicima. No, djelo znanstvenika Williama Tyndalea, koji je od 1525. do 1535. preveo Novi zavjet i dio Starog zavjeta, postao je uzorom za niz kasnijih prijevoda na engleski.
Svi prethodni prijevodi na engleski kulminirali su verzijom kralja Jamesa (1611.; u Engleskoj poznata kao Autorizirana verzija), koju su pripremili 54 znanstvenika koje je imenovao kralj James I. Izbjegavajući strogu doslovnost u korist široke upotrebe sinonima, bilo je remek djelo Jacobean English i glavna Biblija koju su protestanti koji govore engleski koristili 270 godina.
Otprilike u vrijeme izuma tiska 1450. godine postojala su samo 33 različita prijevoda Biblije. Otprilike do 1800. broj se popeo na 71. Do kasnog 20. stoljeća cijela je Biblija prevedena na više od 250 jezika, a dijelovi Biblije objavljeni su na više od 1300 svjetskih jezika.
Ovdje pogledajte videozapis o povijesti prijevoda Biblije
4. NA KOLIKO JE RAZLIČITIH JEZIKA PREVEDENA BIBLIJA?
Prema Ethnologic-u, trenutno u svijetu postoji 7.106 živih jezika. Od 2020. cijela Biblija je prevedena na 704 jezika.
Novi zavjet je preveden na 1551 jezik, a dio Biblije prevedeni su na 1160 dodatnih jezika.
Pokret 12 stihova Challenge posvećen je iskorjenjivanju biblijskog siromaštva do 2033. Za više informacija o Izazovima 12 stihova posjetite
5. NADAHNUĆE BIBLIJE.
Kršćanska definicija Otkrivenja
Kršćansko shvaćanje Objave mnogo je osobnije i relacije od onoga što islam razumije i uključuje:
- Opće otkrivenje: Božja ljepota, moć i zamršena mudrost prikazani su u sofisticiranosti svemira svuda oko nas, tako da ga svi mogu upoznati
- Posebno otkrivenje: Ali Bog je također odlučio otkriti se konkretnije putem proroka, poslanih s određenom riječju, u određeno vrijeme, određeno mjesto i određenom narodu
- Posebno otkrivenje: prije 2000 godina, sam Bog je došao na zemlju da se osobno otkrije (Hebrejski 1:1-2)
- Objava u tijeku: Bog se čak i danas nastavlja otkrivati čovječanstvo kroz djelo Duha Svetoga
Uspoređujući definicije objave između islama i kršćanstva...
[Napomena: Za objašnjenje islamskog stajališta o Objavi, vidi Poglavlje 4:6]
Islamska primarna objava = Kur'an, dok je kršćanska = Isus
- Umjesto da usporedimo Bibliju s Kur'anom
- Usporedi Isusa s Kur'anom
- Oboje su naši primarni oblici otkrivenja
- Za oba se tvrdi da su 'Božja riječ'
- Biblija (tj. Novi zavjet), dakle, više liči na 'Hadis', 'Sira',
- 'Tefsir', i 'Tarikh' iz Isusovog života i izreka
- Isuse, kao naša primarna objava je zaista superiornija od Kur'ane u svakom pogledu!
6. TEKSTUALNA KRITIKA BIBLIJE
- To ne znači da kritiziramo tekst Svetog pisma; tekstualna kritika Biblije nema nikakve veze s kritiziranjem Biblije . Umjesto toga, tekstualna kritika znači kritičko razmišljanje o rukopisima i varijacijama u biblijskim tekstovima koji se nalaze u tim rukopisima, kako bi se identificiralo izvorno čitanje Biblije.
- Na primjer, što ćemo učiniti kada pronađemo razlike u 1. Korinćanima 13:3 u drevnim rukopisima? Neki grčki rukopisi glase “ako dam svoje tijelo da se spali ” (vidi ESV; KJV), dok druge glase “ako predam svoje tijelo da bih se mogao pohvaliti ” (vidi CSB; NIV). Engleski prijevodi se razlikuju jer prevode različite grčke riječi: neki rukopisi imaju riječ za hvalisanje, a drugi uključuju neki oblik spaljivanja . Izrazi izgledaju slično na grčkom; oboje imaju smisla u kontekstu. Ali koju je riječ Pavao upotrijebio?
- To je zadatak tekstualne kritike, koja koristi usko izbrušene metode za testiranje varijanti (ili divergentnih) čitanja koja se susreću u rukopisima. Cilj je pronaći najstarije—i najtočnije—čitanje.
- Kako se radi? Ne postoji samo jedan način, već se vodi živa rasprava o tome koji je najbolji način da se nastavi. Ali najistaknutija metoda koju danas koriste novozavjetni znanstvenici je višestruki, eklektičan proces.
- Prvo se razmatraju sami rukopisi—to se zove vanjski dokaz . U primjeru 1. Korinćanima 13, većina rukopisa uključuje neki oblik spaljivanja . Možda mislite da bi pronalaženje onoga što sadrži većinu rukopisa riješilo stvar, ali nije tako jednostavno. Nisu svi rukopisi jednako važni; ponekad više nije uvijek bolje . Kvaliteta rukopisa važnija je od količine. U ovom slučaju, najraniji rukopisni dokazi podupiru hvalisanje , Zajedno s nekoliko važnih rukopisa Koji Su se dosljedno dokazali Kao pouzdani na druge načine.
- Drugo, ova eklektična metoda također gleda na unutarnje dokaze . To uključuje uobičajeni stil biblijskog autora i vrste pogrešaka koje su kasniji prepisivači obično činili kada su kopirali tekstove. U slučaju 1. Korinćanima 13,3, Pavao nikada ne spominje spaljivanje nigdje drugdje, ali često govori o hvalisanju . Kad je riječ o prepisivačkim sklonostima, mogli bismo se zapitati sliče li dvije riječi jedna na drugu (sliče) i može li ih netko lako pogriješiti ako prepisuje rukopise (mogli bi).
- Kritičari teksta tako dolaze do zaključka postavljajući niz pitanja kako bi odredili koja je opcija vjerojatnija u pojedinom scenariju. Ponekad nema jednostavnog odgovora, a ponekad se očituje u razlikama između prijevoda. Nije dobra vijest da tekstualni kritičari vole prikazivati svoje radove u kritičkim izdanjima Novog zavjeta, dajući čitatelju što više informacija, kako bi zainteresirani čitatelji mogli sami donijeti svoje zaključke.
- Što je Biblija 👉 YouTube video
- Odgovori na detaljna pitanja o Bibliji 👉 Stranica s čestim pitanjima
ZA NASTAVAK ČITANJA POGLAVLJE 2.2.
Kommentare
Kommentar veröffentlichen